Privola je samo jedan od načina zakonite obrade osobnih podatka. I to onaj način za kojim se poseže tek kad se ispitaju sve druge mogućnosti zakonite obrade. Olako shvaćajući korištenje privole mnogi subjekti koriste privolu bez da prethodno provjere zakonitosti obrade u ostalim temeljima i na taj način se spajajući privolu s drugim temeljima (izvršenje ugovora/usluge) nehotično dovode u kršenje Opće uredbe (GDPR).
Primjer 1
Došli ste u informatički servis predati svoje računalo na popravak. Od servisera dobivate privolu na potpis kako bi mogli obrađivati vaše osobne podatke radi informiranja o tijeku servisa i obavijesti vas kada je servis gotov.
Primjer 2
Došli ste u prodavaonicu vozila i zatražili se ponudu za vozilo koje vas interesira. Prodavač od vas traži privolu kako bi mogao prikupiti vaše osobne podatke radi dostave tražene ponude.
Takve privole nisu valjane jer je pružanje usluge uvjetovano privolom za obradu osobnih podataka koja nije nužna za izvršenje tog posla.
U oba slučaju obrada osobnih podataka vrši se jer je obrada nužna radi pružanja usluge na zahtjev stranke (ispitanika) i takva obrada je već zakonita (članak 6. stavak 1 točka b Opće uredbe (GDPR).
Prikupljanje privole u slučaju kada je obrada nužna radi pružanja tražene usluge ili izvršenja ugovora ne smatra se dobrovoljnom privolom (Smjernice o privoli Radne skupine iz članka 29) i dolazi do kršenja odredbi Opće uredbe (članak 7. stavak 4.) te se poslovni subjekt izlaže mogućim kaznama i naknadama štete ispitaniku.
Kad god voditelj obrade spaja zahtjev za privolu s izvršenjem ugovora, ispitanik koji ne želi dostaviti svoje osobne podatke na obradu voditelju obrade izlaže se riziku da mu se uskrate usluge koje je zatražio i samim time privola je nevažeća.
Navedeno znači da samo prikupljanje takve privole a koja je uvjet za izvršenja posla, protivno je Općoj uredbi o zaštiti podataka jer se dvije zakonite osnove za zakonitu obradu osobnih podataka, tj. privola i ugovor ne mogu miješati niti spajati.
