DPO PRAKSA: OPĆI ZASTARNI ROK I ZAŠTITA PODATAKA

Dnevnik jednog službenika (DPO) – primjeri i mišljenja iz prakse

Nedavno smo se susreli s Politikom privatnosti u kojoj je za sve osobne podatke za koje zakon nije propisao određen rok čuvanja a niti ima druga valjana osnova za njihovu obradu, propisan rok pohrane 5 godina – bez obzira što se ti podaci više  ne obrađuju i što se ispunila svrha za koju su se prikupljali.

Takav rok nam je  djelovao pretjerano i  zato smo od voditelja obrade zatražili šire obrazloženje. U obrazloženju koji smo dobili stoji da je takav rok određen temeljem članka 225. Zakona o obveznim odnosima kojim se određuje opći zastari rok za tražbine. Međutim, prava koja proizlaze za svakog pojedinca temeljem GDPR nije „tražbina ili potraživanje“.

Tražbina ili potraživanje je zahtjev vjerovnika (zaštićen obveznim pravom) da mu dužnik izvrši određenu činidbu. Zahtjev za određeno davanje ili činjenje može se odnositi i na trpljenje ili propuštanje. Tražbine se smatraju tekućom imovinom poduzeća, ako su naplative u roku od godine dana (tu se ubrajaju potraživanja od kupaca, izdani depoziti i kaucije, različite kratkoročne tražbine od povezanih poduzeća i pridruženih poduzeća, izdani financijski krediti s rokom otplate do godine dana, potraživanja od državnih organa, od radnika i sl.), u suprotnom spadaju u stalnu imovinu. Enciklopedija  

Iz navedene definicije vidimo da pravo na zaštitu osobnih podataka nije „tražbina/potraživanje“ da bi se  mogli pozivati na regulativu kojima se uređuju pravna pitanja “potraživanja” a onda niti na rokove kojima se  takvi odnosi reguliraju. Zato ukoliko se u svojim politikama pozivate na opći zastarni rok iz zakona o obveznim odnosima a radi pohrane osobnih podataka, potrebno je imati na umu da zaštita podataka nije “obvezni odnos” a time niti predmet obveznog prava.

 
GDPR propisuje obvezu da se podaci čuvaju u obliku koji omogućuje identifikaciju osobe samo onoliko dugo koliko je to potrebno u svrhe radi kojih se osobni podaci obrađuju (osim ako se radi o arhiviranja u javnom interesu, u svrhe znanstvenog ili povijesnog istraživanja ili u statističke svrhe) i da se podaci ne zadržavaju duže nego je to potrebno za svrhu za koju su prikupljeni.