PRAVNI-TEMELJ-ZA-OBJAVU-FOTOGRAFIJA-U-MEDIJIMA-SUKLADNO-GDPR-feralis-rijeka

GDPR I objave fotografija u medijima

Nakladnik koji je objavio fotografiju osobe snimljene na javnoj površini npr. gradskom trgu i osobu je izdvojio iz konteksta uz komentar njezine odjevne kombinacije ili slično, mora moći dokazati pristanak osobe na objavu takve fotografije.

“Agencija za zaštitu osobnih podataka ne vidim razvidnim da bi javni interes mogao prevladati nad zaštitom privatnosti, smatra da Zakon o medijima nije zakonit pravni temelj za objavu u medijima fotografije građana uz komentar njihove odjevne kombinacije i slično. Iako se radi o javnom prostoru, fotografija je izravno usmjerena na točno određenu osobu kojom se ona ciljano izdvaja iz mase”

Navedeno je citirano iz mišljenja Agencije za zaštitu osobnih podataka koje koje možete preuzeti na uvid ovdje.

Predmetnim mišljenjem AZOP smatra da je potreban pristanak Ispitanika ukoliko je isti snimljen na javnoj površini uz komentar odjevne kombinacije ispitanika ili slično.


Što to znači?

To znači da ne bi smjela biti fotografirana osoba koja uredno šeće gradskim trgom i koja je bezrazložno izdvojena iz konteksta, snimljena i objavljena. Međutim, to ne regulira GDPR to regulira Zakon o medijima.

Naime, nitko ne osporava da se i dalje može fotografirati osobu u skupini, na javnoj površini, da se može fotografirati i objavljivati osobe snimljene na raznim događanjima, u fun zonama, osobe koje svojim ponašanjem izazivaju pažnju, koje su poznate ličnosti ili predmet informacije međutim i dalje je sve to regulirano isključivo Zakon o medijima a ne s GDPR.

Također, Zakon o medijima nigdje ne upućuje da osobu koja ne udovoljava nekim od propisanih uvjeta može biti snimljena, izdvojena iz konteksta i objavljena bez njezinog pristanka. Predmetno je razvidno u odredbama koje reguliraju odgovornosti za štetu nakladnika u članku 21. stavak 4 točka 4 Zakona o medijima koji kaže da nakladnik nije odgovoran ako je:

“fotografija oštećenika snimljena na javnom mjestu ili fotografija oštećenika snimljena uz njegovo znanje i pristanak radi objavljivanja, a oštećenik nije zabranio objavljivanje, odnosno ograničio pravo autora fotografije na iskorištavanje djela”.

Iz navedenog jasno proizlazi da je potrebno imati suglasnost za objavu takve fotografije samo što je bitno navesti da se nigdje ne traži dokaz za postojanje takve suglasnost.


U ČEMU JE BITNA RAZLIKA?

Za nakladnika je glavna razlika u osnovi s koje se traži zaštita prava.


ZAKON O MEDIJIMA

Kada se ispitanik poziva na Zakon o medijima jer nije dao pristanak na korištenje i objavu fotografije za koju je bio potreban pristanak a fotografija ipak objavljena, međutim isti nije reagirao u propisanom roku, u pravilu je protekom tih rokova za nakladnika bila gotova stvar.


OPĆA UREDBA O ZAŠTITI PODATAKA (GDPR)

Ukoliko se ispitanik poziva na GDPR – nema rokova i teret dokaza je na nakladniku odnosno nakladnik mora dokazati da je imao pristanak ispitanika za obradu i objavu takve fotografije za koju je potrebna suglasnost.

Vrlo je bitno naglasiti teret dokaza koji je na nakladniku.

Nakladnik je taj koji mora dokazati postojanje suglasnosti (privole) za obradu osobnog podatka, za objavu fotografije koja je sukladno Zakonu o medijima mogla biti objavljena uz pristanak osobe i koja nije zabranila njeno objavljivanje ili ograničila obradu.

Onda kada ispitanik nije dao svoju suglasnost i kada nakladnik ne može dokazati pristanak ispitanika na obradu osobnog podataka za čiju obradu je bila potreba suglasnost (privola), ispitanik može zatražiti zaštitu prava pri nadzornoj agenciji odnosno AZOP-u te po utvrđivanju povrede prava zatražiti naknadu štete.

Za više: GDPR Vodič