Česti primjeri GDPR kazni izazivaju zanimanje i neizvjesnost među stručnjacima i pojedincima koji se bave privatnošću. Važno je shvatiti da kazne koje se izriču u jednoj zemlji članici EU ne moraju nužno biti primjenjive na poslovne subjekte u drugim zemljama, poput Hrvatske.
Razlog tome je što se GDPR ne može razmatrati izolirano, već se mora uzeti u obzir nacionalno zakonodavstvo. Na primjer, Nizozemsko nadzorno tijelo za zaštitu podataka je izreklo novčanu kaznu Ministarstvu financija u iznosu od 3,7 milijuna eura zbog kršenja GDPR-a. Međutim, ista kazna ne bi bila primjenjiva u Hrvatskoj zbog odredbi nacionalnog Zakona o provedbi GDPR-a.
Drugi primjer je rok pohrane snimki videonadzora. Hrvatski zakon propisuje da se takve snimke mogu pohranjivati do šest mjeseci, osim ako drugi zakoni propisuju duži rok ili ako su potrebne kao dokaz u sudskim postupcima. U drugim zemljama članicama EU, rokovi pohrane mogu biti drugačije regulirani.
Upravo zbog toga je ključno da stručnjaci u području privatnosti i zaštite osobnih podataka dobro poznaju zakonodavstvo te redovito prate propise. Važno je razumjeti da GDPR nije samostalna regulativa koja se doslovno primjenjuje u svim zemljama članicama EU.
Konačno, važno je osvijestiti da je za potpuno razumijevanje i primjenu GDPR-a potrebno razmatrati nacionalne propise zajedno s Općom uredbom. Prema tome, kazne i postupke u jednoj članici EU je potrebno tumačiti kroz zakonodavni okvir RH kako bi se razumjeli stvarni učinci ako bi se takva situacija dogodila subjektima u Hrvatskoj.
